Omega-3 masti koje produžuju život
Omega-3 masti predstavljaju "dobre" masti U raznim se časopisima i knjigama posvećenim zdravoj prehrani, pa tako i u ovoj rubrici, često susreću pojmovi poput "dobrih" i "loših" masti, "dobrog" i "lošeg" kolesterola. Pa predstavimo konačno te pozitivce i negativce u našem tanjuru!
Pravo ime, popularno zvanih, "dobrih" masti jest omega-3 masne kiseline. Ljudski organizam ne može sam proizvoditi te masti, već se njima opskrbljuje isključivo putem hrane pa stoga nutricionisti omega-3 svrstavaju u esencijalne masti. Drugu vrstu esencijalnih masti, koje unosimo u organizam s hranom, popularna literatura naziva «lošim» mastima, dok im službeno ime glasi omega-6 masne kiseline. Omega-3 masti su pozitivni predznak zaslužile jer one u našem organizmu izgrađuju posebnu vrstu molekula (u stručnoj literaturi nazivanih prostaglandis) koje su zaslužne za elastičnost i protočnost krvnih žila i ublažavanje upalnih reakcija uslijed poboljšanja cirkulacije krvi. Na taj način ove masti postaju glavno oružje u borbi protiv srčanih oboljenja. Omega-6 masti se ulaskom u naš organizam također transformiraju u molekule (također prostaglandis), no s upravo suprotnom funkcijom od one koju vrši omega-3. Naime, te molekule potiču grušanje krvi, uzrokuju ukrućivanje krvnih žila te pospješuju upalne procese. To još uvijek ne znači da nam i te masne kiseline nisu potrebne – u odgovarajućem omjeru.
Liz Applegate (autorica rubrike Nutrition u prestižnom trkačkom časopisu Runner's World) navodi nekoliko vrlo konkretnih razloga zašto bi trebalo povećati količinu omega-3 masnih kiselina u svakodnevnoj prehrani. Točnije, nekoliko vrlo čestih bolesti, koje na ovaj način možemo držati na distanci.
Srčana oboljenja
Stručnjaci su vezu između smanjenja srčanih bolesti i omega-3 masti otkrili proučavajući prehrambene navike Eskima, kao naroda koji je do danas sačuvao tradicionalni način prehrane baziran na ribi te kod kojeg su bolesti srca nepoznat pojam. Daljnjim je istraživanjem utvrđeno da omega-3 masne kiseline podižu nivo «dobrog» HDL kolesterola što bitno smanjuje vjerojatnost nastanka, po život opasnih, krvnih ugrušaka kakvi izazivaju infarkt.
Karcinom
Omega-3 masne kiseline pokazuju veliku vrijednost u smanjenju rizika oboljenja od određenih vrsta karcinoma. Tako je utvrđen bitno manji postotak dijagnosticiranog karcinoma prostate u područjima u kojima riba čini bitnu sastavnicu prehrane.
Artritis
Različite vrste artritisa su zapravo upalni procesi u organizmu. Kako omega-3 masti omogućuju smanjenje upalnih procesa, uzimanje 2-3 grama (1 porcija tune, npr) tih masnih kiselina dnevno bitno olakšava tegobe oboljelih od reumatskog artritisa.
Dijabetes je još jedna od vrlo čestih bolesti suvremenog čovjeka koja se kod Eskima pojavljuje toliko rijetko da se smatra neobičnom. Objašnjenje je jednostavno, omega-3 masne kiseline reguliraju uravnoteženo djelovanje inzulina.
I još jedan zanimljiv podatak: omega-3 masne kiseline su važne i kao sastavni dio membrane moždanih stanica. Stoga, uzimanje omega-3 masti u samom početku ljudskog života, u vremenu razvoja moždanog tkiva, osigurava veću mentalnu sposobnost.
Iako su danas ljekarne i trgovine zdravom hranom već opskrbljene, među mnogim drugim, i omega-3 nadomjescima, prednost treba dati prirodnim izvorima poput plave ribe (po mogućnosti porijeklom iz hladnih voda, poput tune), sjemenki lana (koje možete posipati po salati ili jesti s jogurtom), ulja od lana te oraha, lješnjaka i badema.
5 stvari koje morate znati o raku pluća
1. Rak pluća ne pogađa samo pušače
Ne morate nužno biti pušač kako biste razvili karcinom bronha. Doduše, cigarete predstavljaju najveći faktor rizika za rak pluća. Ugrubo, između deset i 15 posto slučajeva raka pluća nastaje kod nepušača.
Opasnost od pasivnog pušenja, kao uzroka karcinoma bronha, dobro je utvrđena u istraživanjima pušača i njihovih nepušačkih supružnika, a također i u nepušača izloženih pasivnom pušenju. Udisanjem izdahnutog dima, pasivni pušači udišu izrazito visoke koncentracije karcinogena, no u njih je učestalost karcinoma bronha ipak niža nego u pušača.
2. Obratite pažnju na simptome
"Važno je da svi znaju koji su simptomi raka pluća, ne samo pušači, jer rano otkrivanje raka pluća može poboljšati izglede liječenja“, savjetovao je Bruce Johnson, direktor Centra Lowe za onkologiju prsiju Instituta za rak Dana-Faber u SAD-u.
Simptomi mogu biti suptilni i izraženi, a uključuju: uporni kašalj, gubitak daha, bol u leđima i ramenima te iskašljavanje krvi.
3. Probir spašava živote
Do nedavno je bilo teško rano otkriti rak pluća, no to se promijenilo suvremenim metodama probira. Skeniranje visokorizičnih osoba CT-om može ustanoviti pojavu tumora u ranijoj fazi, što može puno značiti za ishod terapije, tj. preživljavanje ove maligne bolesti.
Probir se preporučuje osobama starima između 55 i 74 godine koje su 30 godina pušile kutiju cigareta dnevno.
4. Pušači i nepušači imaju različite vrste raka pluća
Sve veći broj znanstvenih podataka ukazuje na iznenađujuću razliku u tumorima kod pacijenata koji puše i onih koji nikada nisu pušili. Kanadski stručnjaci Istraživačkog centra za rak BC u Vancouveru tvrde kako nepušačima treba puno više vremena kako bi razvili rak pluća, dok se pušači "susreću sa prečicom do ove bolesti ili su pak na skroz drugačijem putu do nje".
Analizirali su genetičke karakteristike raka pluća kod 30 osoba koje nikada nisu pušile, 14 kod bivših pušača i 39 pušača.
Iako su zamijetili sličnosti, tumori pluća kod nepušača su imali mnoge genetičke promjene koje su bile različite od onih kod pušača. Tumori nepušača su također nakupili više genetičkih promjena nego tumori pušača. Upravo zato tvrde kako bi se rak pluća kod osoba koje nikada nisu pušile trebao zasebno proučavati.
5. Nikad nije prekasno prestati pušiti
"Najvažnija stvar koju osoba može napraviti kako bi izbjegla rak pluća je da nikada ne počne pušiti. Osobe koje trenutno puše i odluče prestati, mogu smanjiti svoj rizik od srčanog udara i raka pluća kroz samo nekoliko tjedana do mjeseci.
"Osobe koje prestanu pušiti i ostanu nepušači deset do 20 godina mogu smanjiti svoj rizik razvijanja raka pluća za 50 do 75 posto“, savjetovao je Johnson.
Johnson donosi nekoliko savjeta koji bi vam mogli pomoći na tom putu:
- Isplanirajte dan kada prestajete pušiti
- Odredite prijatelje i članove obitelji koji će vam biti potpora
- Izbjegavajte okidače (dom očistite od pepeljara, cigareta i upaljača)
- Vježbajte kako biste smanjiti želju za cigaretama
- Duboko dišite, pijte puno vode i zaposlite ruke!
Pronađen lijek protiv ćelavosti!
Istraživači sa jednog američkog univerziteta su izjavili da su napravili pomak koji može označiti kraj problema ćelavosti kod muškaraca.
Svakom muškarcu određenih godina je poznat osjećaj kada nervozno provjerava u ogledalu da li je izgubio još kose. Na sreću, to bi mogla biti stvar prošlosti zahvaljujući naučnicima sa Medicinskog istraživačkog instituta u Orlandu, prenosi "Telegraf".
Oni su uspjeli da omoguće rast dlaka koristeći ljudske matične ćelije.
Prethodni pokušaj stvaranja dermalnih ćelija papiloma - koje su veoma važne za stvaranje folikula - nije bio uspješan jer su naučnici pokušavali da od samo jedne ćelije stvore veliki broj papiloma. Nova tehnika podrazumijeva proizvodnju papiloma od matičnih ćelija, prenio je B92.
Aleksej Terskih, profesor Univerziteta u Orlandu, nada se da će ovaj postupak dovesti do efektnije transplantacije kose kod ljudi.
Izvor:
http://www.avaz.ba
Tibetanska medicina
Tibetanska medicina postoji već više od 2500 godina i gotovo isključivo se temelji na biljnim lekovima.
Tibetanci većinom žive u Indiji jer su bili izgnani iz Tibeta u kasnim 1950-im godinama. U Severnoj Indiji postoji Tibetanski Medicinski Institut, gdje doktori studiraju tibetansku medicinu 7 godina prije nego steknu diplomu.
Za razliku od pristupa zapadne medicine, tibetanska (kao i kineska i indijska medicina) ne računa na spoljeg napadača (virus ili bakteriju), nego radi na vraćanju energetske ravnoteže koja, ako se popuni i uspostavi u organizmu, postaje nedodirljiva za bilo koju bolest.
Tibetanska medicina veruje, da sve patologije nastaju zbog tri takozvana otrova: neznanja, vezanosti i averzije. To su tri emotivna faktora koja, prema Tibetancima, narušavaju energetsku ravnotežu izmedu četiri elementa od kojih se sastoje čovek i univerzum (zemlja, voda, vatra i vazduh), na taj način razbijajuci našu sposobnost odbrane i samoizlečenja.
Tibetanska dijagnostika obično uključuje analizu pulsa, jezika i urina. Duhovni element je takode prisutan u tibetanskoj medicini, tako što se puno pažnje posvećuje ličnosti pacijenta. Lečenje je specifično za svakog pacijenta, no ono što mu se prvo govori je da je bolest u njegovom umu. Tu se ne misli da je on tu bolest umislio već da je njegov način života pogrešan te da bi se trebao bolje posvetiti svome telu.
Tako se preporučuju promene načina života koje uključuju duhovnu praksu, vežbanje, reorganizacija životnih sposobnosti kao što je spavanje, ishrana i raspored dana. Preporučuje se i meditacija koja ukljucuje jednostavne vežbe disanja i kontrola uma. Isto tako preporučuje se posebna ishrana. Doktor savetuje pacijenta koju hranu ne bi trebao jesti, a koja mu je posebno od koristi.
Preporučuje se i biljna medicina. Tibetanski lek može sadržavati do 150 sastojaka. U tibetanskoj medicini se pre svega koriste lijekovi na bazi bilja: komprese od trava, bobica, lisca i korena koji rastu na specifičnim mestima i koji se beru u određeno vreme dana i godine. Godišnje doba, mesto rasta, klima i raspored zvezda u momentu berbe utiču na energiju lekovite biljke i odreduju joj veću ili manju efikasnost.
Stoga su lekovi prirodni u punom smislu reči. Fizičke terapije se primjenjuju u obliku akupunkture, masaže i inhalacijske terapije. Koriste se i komprese na bazi bilja i minerala, puštanje krvi,lekovite kupke i oblozi. Tibetanska akupunktura razlikuje se od tradicionalne kineske akupunkture: uglavnom se koristi samo jedna zlatna igla na čakrama, osnovnim energetskim centrima, a posebno na sedmoj čakri, koja se nalazi na vrhu glave.
Izvor:
http://www.priroda-leci-sve.com
Med i cimet
Naucna istraživanja, koja su obavljana sirom sveta izmedju ostalog u Japanu, Sjedinjenim Americkim Državama, Australiji, pokazuju da med i cimet u kombinaciji imaju fantasticne lekovite moci kao sto su regeneracija organizma, podizanje otpornosti organizma i slicno. Svakako je utvrdjeno da med i cimet primenjen kao lek ima blagotvoran uticaj na celo telo cineci ga vitalnijim i snaznijim, a najnovije statistike potvrdjuju da bitno produzava i ljudski vek.
U nastavku se nalaze najblagotvorniji recepti za lecenje sa medom i cimetom, koje je objavio ugledni kanadski naucni casopis Weekly World News.
Za jacanje imuniteta
Med i cimet upotrebljeni kao mesavina, uz redovnu upotrebu ojacace imunitet i uspesno stititi organizam od virusa i bakterija.
Za varenje hrane
Upotreba meda jaca bela krvna zrnca u borbi protiv svake bolesti, a cimet u kombinaciji sa medom pospesuje varenje. Za to je potrebno pre jela uzimati po dve kasike mesavine meda i cimeta kako bi se olaksalo varenje i najtežih jela!
Za dugovecnost
Hunzi su pleme koje je dobro poznavalo lekovitost cimeta i meda. Oni svakodnevno uzivaju u caju od cimeta i meda, dozivljavaju duboku starost i pri tom dugo ostaju krepki i vitalni a upravo ova kombinacija – kazu naucnici usporava proces starenja, produzava zivotni vek a kozu cini svezom, neznom i krepkijom.
Recept za to glasi ovako: jednu kasiku cimeta i cetiri kasike meda prokuvati u jednoj solji vode. Podeliti na cetiri dela i piti tokom dana (cetiri puta dnevno).
Rak kostiju i stomaka
Istrazivanja u Japanu potvrdjuju su da se mesavinom meda i cimeta uspesno leci rak kostiju i stomaka.
Za to je potrebno svakodnevno uzimati mesavinu jedne velike kasike meda i jedne male kasike cimeta, mesec dana tri puta dnevno.
Upala zglobova (artritis)
Ujutru i uvece uzimati po jednu solju vruce vode u kojoj je dobro umesana jedna mala kasika cimeta i dve velike kasike meda. Dugotrajna terapija moze dovesti do izlecenja cak i hronicnog artritisa!
Protiv celavosti
U vruce maslinovo ulje umesati jednu veliku kasiku meda i jednu malu kasiku cimeta. Ovu smesu utrljati u koren kose i ostaviti da deluje petnaest minuta. Za nekoliko dana koren kose ce ojacati i kosa ce prestati da opada!
Protiv zubobolje
Najmanje tri puta dnevno na bolni zub nanositi mesavinu meda i cimeta.
Protiv holesterola
Tri male kasike cimeta i dve velike kasike meda umesati u 4 dl caja (najbolje koristiti zeleni caj). Piti tri puta na dan. Kod prvog uzimanja, za dva sata holesterol u krvi ce se smanji za deset posto, a nakon duze upotrebe moguce je postici potpuno izlecenje!
Prehlada
Redovna upotreba meda i cimeta umanjuje mogucnost prehlade i infekcije besike.
U jednu veliku kasiku mlakog meda umesati jednu cetvrtinu male kasike cimeta. Uzimati tri puta dnevno tokom tri dana i prehlada ce nestati. Na ovaj nacin se jos i uspesno ciste sinusi i leci hronicni kasalj.
Infekcija besike
Umesati dve velike kasike cimeta i jednu malu kasiku meda u 2 dl mlake vode i popiti. Ova smesa ce ocisti besiku i unistiti bakterije.
Srce, nervoza i bolovi u stomaku
Med i cimet za dorucak. Ukoliko se redovno za dorucak jede hleb namazan sa mesavinom jednakih delova cimeta i meda imace blagotvorno dejstvo na nervni sistem, stomacne bolove, cir na zelucu i gasove.
Protiv umora
Jednu polovinu velike kasike meda i jednu cetvrtinu male kasike cimeta, umutiti u 2 dl vode. Piti ujutru na prazan stomak i popodne tokom sedam dana. Za to vreme ce se organizmu vratiti snaga i vitalnost.
Bubuljice i infekcija kože
Dokazano je da med i cimet mogu spreciti i zaustaviti stvaranja lisajeva, ekcema, bubuljica i slicnih infekcija koze, ukoliko se lice redovno tretira mesavinom od jednakih delova meda i cimeta.
Protiv akni umesati tri velike kasike meda i jednu malu kasiku cimeta. Nanositi na obolela mesta svako vece pre spavanja.
Za mrsavljenje
Mozda malo cudno zvuci ali med i cimet mogu posluziti i kao sredstvo za mrsavljenje. Mesavina jednakih delova meda i cimeta prokuvana u jednoj casi vode, ne dozvoljava masnocama da se taloze u organizmu. Za to je potrebno piti dva puta
Zadah
Svako jutro ispirati grlo mlakom vodom u kojoj je umesana jedna kasika cimeta i jedna kasika meda.
Za popravljanje sluha
Za popravljanje sluha svako jutro i svako vece, uzimati mesavinu jednakih delova meda i cimeta.
Evo koliko biste često trebali prati ručnike
Nema slađe stvari po zimi nego se nakon ugodnog tuširanja zamotati u mekan i mirišljav ručnik. No ono što većinu muči jest koliko bi često to trebali činiti koristeći isti ručnik.
Nakon svakog pranja – djeluje prilično besmisleno, jer i tako ga koristimo kad smo potpuno čisti, no i pretjerano duga upotreba ne djeluje higijenski. Neki tvrde da je dovoljno promijeniti ih svakih nekoliko tjedana, dok se drugi drže pravila jednom tjedno. No, istina je da bi ručnike trebalo zamijeniti nakon svaka tri pranja.
Profesorica sa Sveučilišta u Arizoni, Kelly Reynolds, izjavila je: "Ručnici koje koristimo nakon kupanja ili tuširanja, te koje ostavljamo vlažne da se osuše, trebalo bi koristiti do tri puta. Bakterije i plijesan će se početi gomilati, iako će se njihov rast usporiti kako se bude sušio ručnik."
Nakon svake uporabe, na ručniku ostaju stanice mrtve kože s cijelog tijela, a da ne spominjemo svu vodu koju ručnici apsorbiraju. Nakon svega jednog korištenja mogli biste primijetiti i neugodan miris, a ono što biste trebali znati jest da je to smrad vaše kože i milijardi bakterija.
Ručnike koje pak koristite za lice, primjerice tijekom vježbanja, trebalo bi prati nakon svake upotrebe. "Krpice za pranje se natope i jako zaprljaju tijekom korištenja. Kad ih koristite kako bi protrljali lice, nečistoća od šminke i mrtvih stanica se brzo upije. Uz to, budući da je krpica mokra, a ne tek vlažna, treba joj puno više vremena da se osuši. Tijekom tog vremena bakterije i plijesan imaju savršenu lokaciju za stanovanje i razmnožavanje", objašnjava Reynolds.
Kad smo kod kuhinjskih krpa, znajte da ćete suđe brisati s bakterijama ako ih ne operite izbjeljivačem nakon svake upotrebe. No jedna dobra vijest je da ćete ručnik moći koristiti do 10 godine, sve dok ga budete održavali kako treba.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)